listopad, 2007 | ||||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
1. Ne smijete pljuvati po mom blogu, tj. govoriti da većeg sranja od mog bloga nema, da je bezveze i da je bolje da ne postoji, inače ću vas prijaviti kao spam.
2. Ne smijete vrijeđati vlasnike drugih blogova preko mog bloga, inače vas prijavljam kao spam!
3. Isto tako, ne smijete vrijeđati mene, opet vas prijavljama kao spam.
4. Ne smijete pisati teške psovke na mom blogu, osim ako vam se tako sviđa da ga drugim riječima ne možete opisati.
5. Morate pročitati post ili barem obećati da ćete pročitati ako ne stignete, a ne pisati ko neki idioti: cool post itd.
6. Morate komentirati moj post, što vam se ne sviđa, a što vam se sviđa.
Kako se učlaniti u 'Amy Shamen's world':
1. Preko maila ili komentara morate se opisati. To su:
a) godine
b) mjesto življenja
c) osobine
d) ime i prezime
e) vanjski izgled
2. Morate mi poslati sliku.
3. Želite li mi biti prijatelji ili neprijatelji (ali nećete ući u glavne likove, njih je previše).
Amy Shamen
Ima 15 godina i živi u L.A. - u. Obožava crtati anđele i životinje. One se nje ne boje, zato što je mutant. Kod nje se pri porođaju dogodilo to da je dobila previše kromosoma (imala ih je 92). Ali nije umrla, niti joj se dogodilo to da je postala psihički i fizički retardirana, već su joj geni mutirali i počela se pretvarati u vuka, kao njen otac, samo je on poprimio stalan oblik vuka. Amy je u školi poznata kao glavna čudakinja, ali je ipak najbolja učenica i to ju ne dira. U školi se saznaje o njenih 92 kromosoma i počinju jhe nazivati mutantom. Poslije ju obitelj odbacuje i Amy dolazi u Xavierovu školu za mutante, gdje upoznaje mnogu djecu koja su mutanti i tu osjeti kako nije sama i jedina i zavoli Xavierovu školu kao dom.
Girls
Kiarra Collins
Ima 15 godina i zivim u L.A. - u. Zapravo, živjela je tamo kad je saznala da je mutant. Ona ima sličan problem kao i Amy, samo ona nema 92 kromosoma, ona ima 89. Sad živi u Washingtonu u akedemiji za mutante koju drži prof. Xavier. u sobi je s Amy, Michell i Elizabeth. Pretvara se u crnu panteru. Njen pravi otac je mutant ali se trajno pretvorio u crnu panteru, kao i otac Amy Shamen. On je polu vilenjak zato sto je njen djed zapravo vilenjak.
Michell Diare
Michell, cura koja ih je uvela u akademiju, a Amy, Kiarra dijele sobu snjom i njenom sestrom blizankom. Dobra je prijateljica. Pretvara se u leoparda, kao njena majka, a njezin otac ima telekinezu. Ima 15 godina.
Elizabeth Diare
Michellina sestra blizanka, ona je zajedno sa Michell uvela u akademiju Amy i Kiarru. Amy i Kiarra djele sobu snjom i Mich.Takoder dobra prijateljica. Ona ima telekinezu i to je nasljedila od oca, za razliku od Mich koja je od majke. Ima 15 godina.
Boys
George Clentman
Ima 16 godina. Živi u L.A. - u, vrata do Amynih. Zapravo je vampir, ali je unuk Dnevnog šetača, i svijetlo mu ne smeta. Žedan je jedino na prvi dan u tjednu kad je puni mjesec i tad uzima serume, koje mu šalje Xavier. Amy ga je srela u Washingtonu u školi za mutante u Xavierovom uredu, kako je primao nekakav paket.
Steven Columbo
Ima 17 godina i iz L.A. - a je. Najpopularniji je u školi i neprestano krade Amyne stvari i bacaka ih uokolo, a ostali slijede njegov primjer, tako da Amy nema mira od njih. Amy je slučajno doznala da je vukodlak, jer ga je vidjela u šumi kako se pretvara u vukodlaka.
Yoh Mesakki
Ima 15 godina. Također je u Xavierovoj školi, jer je mutant. Može trčati po vodi i po zraku, tj. letjeti, samo mora praviti nogama pokrete kao da trči. On je najbolji Amyn prijatelj. često se znaju utrkivati tko će prije doći ovamo ili onamo, ali Yoh uglavnom pobijedi. On je mutirao sa sto kromosoma.
Slike nas kad se pretvorimo u životinje xD
Amy kad se pretvori u vuka (to ju je Kiarra skicirala u dvorištu)
Kiarra kad se pretvori u panteru
Michell kad se pretvori u leoparda (ona se baš obožava penjati po drveću!)
Dnevnik.hr
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zahvalnica Luciji na banneru.
da vidimo...
*** Bilo je rano zimsko jutro u Istočnom Los Angelesu. Bilo je strašno hladno, ali snijega nikada nije bilo. Amy bi definitivno voljela biti u zapadnom Los Angelesu. Tamo je toliko toplo, ali opet, nije dovoljno za kupanje. Amy polako ustane i krene prema ormaru, ali se, najprije, kao i svakog jutra, osvrne po sobi. Ona je htjela da bude barem malo tamnija, ali njeni roditelji nisu htjeli tako. Ipak, Amy je bila zadovoljna. Ona pogladi svoju plavu kosu i počne razmišljati o svojim šarenolikim zidovima. Nisu bili baš toliko šareni, strop i dva zida bili su bijeli, dva zida narančasta, a druga dva crvena. U tom kutku, tj. rupi u sobi, bio je njen vlastiti kompjutor, a odmah do njega bio je ogroman prozor. Ispod prozora bio je pisaći stol spojen s ormarom s hrpom polisa i ladica, a pokraj tog drugog ormara bio je još jedan, pokraj kojeg je stajala naša Amy. S druge strane sobe bio je njen krevet, a do njega košara za sjedenje, a do košare tirkizna vrata. Njen je krevet bio tamnoplav. Ne baš skroz, jer je na plahti bila šuma za vrijeme zime, s bijelim vukom koji zavija na pun mjesec. Takva je bila i jastučnica. Amy otvori ormar i izvuče crnu majicu, crno - bijeli pulover, bijele čarape i crne traperice. Kad se obukla, umila, oprala zube i počešljala te svezala rep, mama ju je pozvala na doručak. Amy siđe, a onda je otac počne, kao i svakog jutra, obasipavati slatkim komentarima: "Gle našu malu crnu slatkicu! Sasvim ti je slična, Eve, Osim očiju. Crne su. Jao, pomislim da su ti oči crni ugljen kad te pogledam. Čije su te okice?" blebetao je bez veze, a to je Amy svakog jutra išlo na živce.
"Vjerojatno je to naslijedila od djeda. On ima takve oči. Oh i nemoj više tako razgovarati s Amy, nije mala beba, Sebastiane," reče mama i i poljubi u usta tatu, samo nakratko.
"Da tata! Ide mi to na živce!" reče Amy veselo.
"Al je bome naslijedila moju ćud i hrabrost! Glupa je k'o ja!" reče tata.
"Znači, nisam," uzvrati Amy.
"Vidiš?" reče ponovo tata pokazivajući na Amy. "Ta mala je vražić!" reče. Svi prasnu u smijeh. Tata završi s palačinkama i stavi ih na stol. Amy posloži vilice i noževe, a mama stavi tanjure i pekmez na stol. Sjeli su i jeli, a kad su završili, tata podsjeti Amy da mora vratiti knjige. Amy puhne. Nije voljela izlaziti van, zato što su je na svakom koraku pratili oni divljaci iz škole i radili joj spačke. Amy ode u sobu, obuče jaknu i tenisice, zgrabi knjige i žvake i strpa žvaku u usta. Knjige stavi u vrećicu i ponese novčanik, koji stavi u džep. Izađe van i krene prema knjižnici. Ona nije bila daleko, samo je na nju naletio Steven i gurnuo joj ruku u džep, ukravši joj novčanik. Odjurio je na skateboardu, a Amy je potrčala za njim. Ipak, bilo je nešto čudno... Trčala je brzo poput kakvog psa... Brzo je stigla Stevena i gurnula ga nekoliko puta. On je imao nevjerojatno dobru ravnotežu. Ipak ga je Amy uspjela izbaciti iz ravnoteže i on je pao, ispustivši njen novčanik. Amy ga zgrabi i pogleda unutra. Dobro, nije joj ništa uzeo... Steven brzo ustane i uplašeno pogleda u Amy. "Ti... ti nisi normalna! Ti si... ti si... mutant!"
"Ma, mama ti mutant, a ti si na nju!" vikne Amy, a tad pogleda na Stevenove noge i počne se smijati.
"Što je smiješno?"
"Sad znam zašto si mi ukrao novčanik. Nemaš novaca za čarape pa nosiš ženske."
"TATA TI JE ŽENSKO, MUTANTICE!!! Uostalom, ti jesi mutant. Nitko me ne može dostići kad sam na skateboardu," reče on. To je bila istina. Amy je bila bijesna. Udarila ga je, a on je naletio na drvo i poderao jaknu. Amy je jurnula u knjižnicu. Ali, Stevenova usta bila su brža od njenih nogu i Amy začuje Georgea kako prepričava dvjema cool curama iz njene škole preuveličani Stevenov događaj.
"Znate li da je Amy Shamen mutant?" pitao ih je George kad je stigao do njih.
"Amy Shamen? Tko je ta?" pitala je jedna, plavuša, koja se zvala Chloe.
"Baš si glupa! To ti je ona mala čudakinja iz našeg razreda!" dodala je crvenokosa Sarah.
"Ah, da. Pa nije ni čudo! Ona je oduvijek mutant!" reče plava.
"Ne, zaozbiljno! Vi dobro znate da ja Stevena nemoguće prestići kad je skateboardu, osim u autu ili na motoru. Ona ga je prestigla trčeći," rekao je, naglasivši riječ trčeći. Cure su slušale. "A onda su joj zubi narasli i podlakavila je sva i ugrizla ga je."
"Oh, moj Bože! Je li ga zarazila?"
"Nije. Samo mu je poderala jaknu."
Amy je skoro pala u nesvijest. Ovakvu laž još nije čula. Kako netko može tako lagati? To joj je bilo sasvim čudno. On si je sam poderao jaknu, a sad je za to okrivio nju. Amy je nastavila u knjižnicu, ne obazirući se na Georgeove glasove: "To je ona mutantica! Brzo, idemo!" Amy je stisnula novčanik. Ušla je u knjižnicu i nabrzinu vratila knjige, te vratila ono što je bila dužna. "Kako si Amy?" pitala je simpatična knjižničarka. Imala je mnogo malih smeđih madeža na licu koji su njeno lice činili slatkim, a bakrena kosa i veseli sjaj u knjižničarkinim smeđim očima činili su njeno lice još slađim i simpatičnijim. Imala je 22 godine i isto se zvala Amy. "Grozno sam. Jedan mi je dečko ukrao novčanik, pa sam ga uhvatila i gurnula, i poderao si je jaknu. Sad me optužio da sam mutantica i tu vani pričaju kako sam ga napalal," izjadala se Amy.
"I ja sam sada čula neke glasine o tebi, ali ne vjerujem da je to istina," rekla je knjižničarka i ispričala joj onu verziju priče koju je čula vani, samo što je dodala da su joj oči postale krvave. A tad ju je ozbiljno upitala: "Je li to istina?" Amy ju je gledala u nevjerici. Zar je se boji? Zar joj jedina prava prijateljica ne želi pomoći? "Ne, naravno da ne! Zašto?" reče Amy.
"Ma! Moja rođakinja ima kćer koja je mutantica i u jednoj je školi u Washintongu, koja je baš za mutante. Bila sam joj jednom u posjeti. Škola je prekrasna! Poput Hogwartsa u Harryju Potteru! Ali nije začarana, hihi... A prof. Xavier, osnivač te škole, zaista je simpatičan čovjek. Jest da je u kolicima, ali mi smo mu jako zahvalni što poučava našu voljenu sestručnu kako kontrolirati njene moći, a da ne počnu odjednom stvari letjeti amo - tamo. Ja se iskreno nadam da ti zaista nisi mutant jer bih voljela da ostaneš ovdje. Ja osobno, nemam ništa protiv mutanata, već mislim da su nadareni prekrasnim darovima! Ali, svi ih se boje... Pa ja moram glumiti!" veselo se raspričala knjižničarka, a onda ustala i zagrlila Amy. Amy je imala osjećaj da nije sama na svijetu kad je s njom i da ima svoju stariju sestricu kojoj se može izjadati... Zaista, prekrasan osjećaj!
***
Noć. Mir. Tišina. Amy je upravo gasila kompjuter. Oblaci su se micali i pokazivali pun mjesec. Amy odjednom osjeti strašnu, oštru bol u glavi i zajauče. Kao da joj netko trga uši... Potražila je andol, ali ga nije mogla pronaći. "Mama, gdje je andol?" pitala je Amy. Njena majka je ušla u kupaonicu i vrisnula. "Amy! Što ti se to događa?" pitala je užasnuto. Amy se okrene i pogleda u ogledalo, te i ona vrisne. A tko i ne bi. Njene uši su se izdužile, podlakavile i posivile. Kosa joj se uvlačila u glavu. Nos joj se micao prema naprijed pretvarajući se u njušku, a sve je više dlake dobivala na licu tijelu itd. Vučje dlake. Sive. Bol u njenoj glavi odjednom je shrva na tlo. Jer, kroz prozor kupaonice dopiralo je svijetlo mjesečine. Amy se počela valjati po podu i stavila je ruke na uši. One su se sve više dizale... bile su šiljaste i bile su dlakave. Ruke su joj se smanjivale i pretvarale u vučje šape. Rep joj je narastao. Preobrazba je bila dovršena. Amy je ustala i zabila se u kut, cvileći. U kupaonicu je jurnuo i otac, i vidio prozor. Promrmljao je nešto i jurnuo nekamo. Ubrzo se vratio s dekom i puškom. Deku je stavio na prozor, a pušku uperio u Amy. A onda je uzdahnuo. Pustio je pušku neka padne. Jer, vuk pred njegovim nosom je pao na pod i gledao ga nježnim pogledom iz plavih očiju, koje su sve više tamnjele i postale Amyne, ugljeno crne oči. Dlaka na tijelu uvlačila se u nju, a vuk sklopi oči i poveća se. Amyne uši se spuste i smanje. Postala je običan čovjek. Njen je otac bio šokiran. Majka je odmah uzela svoje dijete u naručje i počela plakati. U Sebastianu su se borile crne misli. 'Moja kćer je mutantica. Ona je... ona je bijelo smeće. Moram je se riješiti. Što bi ostali rekli kad bi saznali za to? Moram je se riješiti. Na vikendici. Da,' mislio je. "Eve," reče Sebastian.
"Da, Sebastiane?"
"Idemo na vikendicu."
"Dobro," reče Eve skrivajući suze. Jer ona je znala što njen muž misli. Definitivno je znala, jer njen je muž bio nacist. ***